
Indilun, visoki plavokosi četrnaestogodišnjak, šapnuo je: 'Danas ću konačno završiti zadaću.' Neda, vršnjak sa srednje dugom sivom kosom, slegnuo je ramenima. 'Neda mi se', priznao je. Tada se na zidu otvorila svjetlucava pukotina. Zrak je šaptao: 'Kasnije… kasnije…' 'To je Kraljevstvo Odgađanja', reče Neda. 'Uđemo i naučimo ga nadmudriti?' Indilun klimnu hrabro.

Koraci su ih odnijeli u dvoranu uspavanih satova. Kazaljke su zijevale i dremežile na oblacima prašine. 'Ako ništa ne kuca, ništa ne počne', reče Indilun. 'Nađimo toranj sa zvonom rokova', predloži Neda. Zidovi su šuškali papirićima zvanim 'Kasnije'. 'Prvo zadatak, pa igra', dogovorio je dvojac. Krenuli su stazom sitnih svjetlucavih mrvica.

U Dolini 'Kasnije' magla je šaptala uspavanke. Noge su im postale teške kao olovo. 'Samo pet malih koraka', predloži Indilun. 'Pa kratka pauza', doda Neda. Krenuli su: korak, udah, korak, osmijeh. Magla se prorijedila pred njima. 'Vidiš? Mali koraci guraju velike planine', reče Neda, i obojica su osjetili novu snagu.

Na zidu je treperila kamena ploča s praznim redovima. 'To je Lista Svjetla', šapnu Indilun. Napisali su: zadaća, pospremanje, vježbanje. Svaka riječ pretvorila se u svjetleću stepenicu. 'Jedno po jedno', podsjeti Neda. Penjali su se pažljivo, ne skačući. Iznad njih, nebo je promijenilo boju iz sive u breskvastu nadu.

Divovski pješčanik nagnuo se i zrnca su potrčala. 'Pet minuta fokusa?' upita Neda, podešavajući mali štopericu. 'Može, pa dvije minute pauze', složi se Indilun. Trčali su između sipkog pijeska i svijetlih zadataka. Štoperica je cvrkutala, a oni su radili kratko i jasno. 'Osjećam napredak', nasmije se Neda. Pješčanik se uspravio i mirno disao.

U dvorani su plivali pahuljasti jastučići, i zrak je šaptao, 'Samo još malo odmora.' Neda se nasmije: 'Pauza da, zaborav ne.' Postavi timer na dvije minute rastezanja. Indilun napravi krug rukama, udahnu duboko. 'Vraćamo se zadatku', reče odlučno. Jastučići mirno utihnu i otplove. Dvojica prijatelja nastave, laganiji, ali budni.

Štandovi su nudili izgovore: 'Previše mraka', 'Previše buke', 'Previše čudesa'. 'Mi plaćamo hrabrošću', reče Indilun i stavi dlan na srce. 'I malim koracima', doda Neda, spuštajući kamen odlučnosti. Izgovori se stope u prozirnu ništa. 'Šta je sljedeće s Liste Svjetla?' upita Neda. 'Zadaća broj jedan', odgovori Indilun, i krenu veselo dalje.

Tri vrata su čekala: 'Sutra', 'Poslije' i malo, sjajno 'Sada'. 'Znamo šta biramo', reče Neda. 'Sada', složi se Indilun i položi ruku na kvaku. Vrata su kliknula kao olovka na papiru. Unutra je bila mirna soba sa stolom. Sjeli su i završili prvi zadatak. Soba je zasjala kao jutro.

Zlatne tačkice poskakivale su kao misli. 'Udah četiri, izdah četiri', podsjeti Neda. Indilun prati ritam, pogledom vraća tačkice na jednu liniju. 'Sad pet minuta pisanja', predloži. 'Pa crtež kao nagrada', doda Neda. Vrijeme proleti kao zmaj od papira. 'Ovo je zabavno kad je jasno i kratko', nasmiju se uglas.

Stigli su do tornja s tihim zvonom. 'Zazvonimo za završene korake', reče Indilun. Neda povuče uže, i zvuk je otjerao uspavane paukove mreže. Papiri 'Kasnije' pretvoriše se u male zastavice 'Sada'. Vjetar ih raznese kroz kraljevstvo. 'Osjećam se lakše', uzdahnu Neda. 'I ponosan', doda Indilun, gledajući vedro nebo.

Na izlazu su nacrtali plan: 1) Tri male stvari, 2) Kratke pauze, 3) Nagrada. 'Možemo ovo ponijeti kući', reče Neda. 'I podsjećati se kad zapne', doda Indilun. Vrata prema njihovoj ulici zasjala su kao vitraž. Prošli su kroz njih s osmijehom. U džepu im je svjetlucala mala Lista Svjetla.

U svojoj sobi Indilun raširi bilježnicu. 'Pet minuta sada?' upita. 'Sada', potvrdi Neda, došavši videopozivom da rade zajedno. Pisali su, kratko i hrabro. Nakon toga nasmijali su se i nacrtali zmaja. 'Kraljevstvo Odgađanja nije strašno kad imamo plan', reče Neda. 'I prijatelja', doda Indilun, oči mu blistale.