cover
Inside Luminarija's sunlit crystal hall, Indilun sits on a marble bench, eyes shifting colors, while Lumis leans close whispering and Elion stands beside them, hand extended, light playing across the shimmering floor.
U Luminariji Indilun, dječak kratke plave kose, zamišljeno sjedi. Oči mu mijenjaju boje. 'Neda mi se', promrmlja. Lumis, sestra smeđih očiju i ravne kose do ramena, šapne: 'Tvoje svjetlo blijedi'. Elion doda: 'Krenimo sada, brate'.
In Luminarija’s moonlit corridor, a silver whirlpool yawns through cracked tiles at Indilun’s feet; Lumis reaches toward her falling brother as Elion grips her hand, ready to leap after him.
Šapat 'kasnije' kao srebrni vjetar otvori vrtlog. Pod Indilunovim nogama skliznu pločice i on nestane. Lumis vikne: 'Stani, brate!' Elion joj stisne ruku: 'Idemo za njim'. Zajedno uskoče u Kraljevstvo Odgađanja.
Within a dusky corridor where dozing clocks slump and giant translucent yawns dangle like vines, Lumis softly encourages Indilun, who lifts one foot forward, while Elion crouches nearby counting down with raised fingers.
Satovi drijemaju, a zijevovi vise poput lijana. Indilun osjeti težinu kao pokrivač. Lumis šapne: 'Samo jedan mali korak sada'. On kimne i napravi korak. Elion odbroji: 'Tri, dva, jedan... Sada!'
On an early-morning path veiled in thick, bluish fog, Indilun stifles a yawn while lifting one finger to step forward; Lumis smiles beside him, and Elion taps tiny toes against glowing cobblestones.
Lijena magla se mota oko nogu i uspavljuje korake. Indilun zijevne: 'Možda kasnije'. Lumis se nasmije: 'Pokreni jedan prst, pa drugi'. On trepne, pa krene. Elion cupka prstićima: 'Vidi? Već ide'.
At dusk, over a chasm of swirling mist, a rickety wooden bridge plastered with glowing 'sutra' and 'poslije' boards steadies as Indilun steps onto a radiant plank, Lumis pointing ahead while Elion claps excitedly.
Ispred njih klimav je most prekriven tablama 'sutra' i 'poslije'. Lumis kaže: 'Reci Sada i zakorači'. Indilun duboko udahne: 'Sada'. Daske zasvjetlucaju i učvrste se. Elion plješće: 'Još jedan!'
Inside a candle-lit stone chamber, Indilun rubs the frosted mirror, smearing the words 'Danas' and 'Hrabro' until his reflected light brightens; Lumis watches approvingly and Elion giggles near stacked candles.
Zrcalo pokazuje Indiluna sa skoro ugašenim sjajem. Lumis kaže: 'Utrljaj riječi Danas i Hrabro'. On dlanom prebriše staklo; svjetlo poraste. 'Osjećam toplinu', šapne Indilun. Elion kikota: 'Sjajiš kao zora!'
In a lamplit hallway draped with velvet silence, Indilun kneels against a wooden bench, writing his first task into a small notebook; Lumis nods proudly while Elion leans close, whispering encouragement.
Hodnikom odzvanja tiho kucanje, mami na čekanje. Indilun zastane, pa reče: 'Počinjem prvom iskrinom'. Izvadi bilježnicu i napiše prvi zadatak. Lumis kimne: 'Male pobjede grade naviku'. Elion odšapće: 'Još jedan red'.
Under cloudy daylight beside the calm Pospana River, Indilun sits atop a patchwork raft labeled with tiny words, paddling the glowing oar marked 'sada'; Lumis steadies the craft while Elion stands chanting rhythmically.
Ispred teče Pospana Rijeka, mirna ali zavodljiva. Lumis šapne: 'Složimo splav od malih koraka'. Indilun vesla riječju 'sada', svaki zaveslaj jača sjaj. Elion skandira: 'Sa-da, sa-da!' Splav pristane uz obalu odluke.
Outside, in bright midday sun, towering iron doors etched 'Samo Sutra' glimmer with chained locks; Indilun raises his hand declaring 'Sada', causing locks to shatter as Lumis and Elion watch, bathed in erupting golden light.
Pred njima stoje Vrata Samo Sutra, zaključana zagonetkom. Natpis pita: 'Kada je pravo vrijeme?' Indilun se uspravi: 'Sada je'. Brave popucaju i svjetlo prostruji. Lumis i Elion radosno zakorače.
Early morning inside Luminarija’s airy study, Indilun sits at a wooden desk writing a titled page while a small sand timer beside him trickles; Lumis adjusts the timer knob and Elion tidily stacks colorful toys nearby.
Luminarija ih dočeka mirisom jutra. Indilun otvori zadaću: 'Prvo naslov, zatim uvod'. Lumis doda: 'Postavi mali tajmer, pet minuta'. On piše; rečenice teku kao potok. Elion skuplja igračke: 'I ja radim sada!'
In the sun-lit study, Indilun pauses mid-sentence, inhales, then writes another line, ignoring a faint grey whisper curling near the window; Lumis smiles and Elion pumps a fist, already cheering for pancakes.
Kasnije opet šapne, ali sada je slab. Indilun zastane: 'Jedan dah, jedan korak'. Udahne, napiše rečenicu, nastavi. Lumis se nasmije: 'Vidiš? Odluka je snaga'. Elion viče: 'Završi! Slavit ćemo palačinkama'.
Outdoors under a bright dawn sky, Indilun radiates warm golden light while embracing Lumis and Elion atop a grassy hill; behind them the hazy castles of Kraljevstvo Odgađanja dissolve into shimmering mist.
Indilunovo svjetlo zablista kao jutarnje sunce. 'Hvala vam', kaže, grleći Lumis i Eliona. Kraljevstvo Odgađanja nestaje kao dim. Lumis šapne: 'Sada je čarolija koja čuva svjetlo'. Elion kliče: 'Idemo na palačinke!'
--:--
--:--
0/12